среда, 30. новембар 2011.

Jeruk

Jeruk je reč za sva limunasto-pomorandžasta-mandarinska voća. Neka se mogu razlikovati u imenu tako što im se doda neki opisni deo, poput jeruk nipis za lajm/limetu, ali ako bih nekoga zamolila da mi donese kilo pomorandži (kako se jeruk najčešće prevodi), najverovatnije bih dobila indonežansku vrstu mandarine. Ima zelenu koru, velika je kao pomorandža i ima ukus mandarine. Ova voćka se zove samo jeruk.

Jeruka stalno pijem u obliku tople limunade u varunzima (jeruk panas - topla pomorandža), ali sam tek juče prvi put jela sveže. Nije dovoljno slatko i ima mnogo semenki. Više mi se sviđa južno voće koje dolazi iz Južne AMerike. Uključujući i mango. I njega ovde ima više vrsti, ljudi uglavnom najviše vole "medeni" mango. Okusila sam i nešto što se zove markiza. To je vrsta marakuje (passion fruit), sliči naru, ali nije kisela, blago slatkog ukusa je, sluzavo bela izunutra, tvrdkaste, žućkaste kore. Zanimljivo, ali nisam nešto odlepila sad.

Takođe sam jela i semenke papaje (kažu dobre za probavu). Imaju ukus senfa! Mogle bi se samleti i koristiti kao biber bez problema.

Od regularnih događanja, imali smo jedan čas plesa danas i jedan čas indonežanskog i bilo je jako vruće do nekih 4. Sad je osvežilo,  kanda uživancija, nit' vrućina, nit' kiša.

Uživajte mi i vi.

Ljubim.

Нема коментара:

Постави коментар