петак, 4. новембар 2011.

Nevoljama nikad kraja

Ako ste, kao i ja, mislila da sam ozdravila, prevarili ste se. Da li je ona ceremonija pročišćenja uticala ne znam, ali probudila sam se u groznim bolovima. I to je bio samo početak mojih problema. Pošto ne mogu sada opet da prolazim kroz te nedaće ni u rečima, samo ću da copy-paste pismo koje sam poslala svom osiguravajućem društvu (Sava Osiguranje/Coris). Sve će vam biti jasno.

Pošto sam imala tu nesreću da se razbolim skoro odmah po dolasku na Bali (2. oktobra 2011.), dozvolite mi da vam opišem svoju Odiseju prvo, kako biste mogli bolje da odgovorite na moja pitanja kasnije.

Imala sam bolnu infekciju spoljnog uva (ispostavilo se), temperaturu i povišeni krvni pritisak, ne znam jezik, svi na koje sam naišla govore slabo engleski, u Denpasaru (gde živim na Baliju) nije bilo javnih telefona sa kojih sam mogla da pozovem inostranstvo, moja mobilna kartica je prepaid, što znači da sam možda mogla minut da pričam sa svojim osiguravajućim društvom u Srbiji kako polisa nalaže, bila je nedelja, pa ni krilo za strance inače državne bolnice u koju sam otišla, nakon polučasovne potrage za telefonom s nadom da ću ga naći tamo, nije radilo. Nedelja se kao problem javila i kasnije u razgovoru sa Corisom, kada su mi rekli da će zbog nedelje biti teško da kontaktiraju svoje partnere (šta god to značilo) i da pronađu moju polisu, a i lekara koji može da me primi. Ali da ne prejudiciram.

Ljubaznošću stranaca omogućen mi je pristup kompjuteru sa Skajpom i ja sam konačno, nekih sat i po kasnije, uspela da pozovem kancelariju Coris-a u Beogradu. Rečeno mi je da imam opciju da sama platim, pa da mi to bude refundirano, što u stvari nije bila opcija jer u tom trenutku nepoznatu svotu novca nisam imala, niti imam novca da ga "pozajmljujem" na godinu dana (koliko ću biti na Baliju i na koliko moja polisa važi). Kada sam to izložila agentu, rečeno mi je da sedim i čekam da mi se nađe lekar. Pitala sam koliko će to vremena zahtevati i nisam dobila nikakav jasan odgovor, samo obesrabrujuće obaveštenje da je nedelja i da će biti teško kontaktirati partnere, naći polisu i zatim bolnicu i lekare koji prihvataju Coris osiguranje.

Dok smo čekali na poziv agencije, moji domaćini, koji odlično govore indonežanski i žive na Baliju već 15 godina, su počeli da zovu lokalne bolnice raspitujući se da li prihvataju Coris osiguranje. Neke su odmah rekle ne, a Bali Royal Hospital je bila prva koja je rekla da prihvata. Pozvla sam opet Coris kancelariju i rekla im da sam našla tu i tu bolnicu koja prihvata polisu i pitala da li mogu tamo da odem? Rečeno mi je da mogu. Sve ovo vreme, podsećam vas, ja imam temperaturu, u bolovima sam i sa povišenim pritiskom, mada sam u međuvremenu od svojih domaćina dobila panadol za prva dva.

Pregled i tretman su prošli kako su prošli, ali kad je došao trenutak da se plati, nastali su problemi. Niko mi nije objasnio zašto i kako su problemi nastali. Dobila sam samo još jedno opšte i nejasno objašnjenje od osiguranja: bolnica ne sarađuje. Šta to znači bolnica ne sarađuje?

Bolnica je naravno rekla da osiguranje ne sarađuje, da kažu da ne mogu da nađu moju polisu, da odbijaju da plate...

U polisi piše da troškovi preko 50 evra su pokriveni, moje troškovi su bili preko 100 evra, dakle trebalo je da budu pokriveni?

Ja sam na kraju provela šest sati u toj bolnici i dok nismo potpisali papir kojim garantujemo da ću ja ili moj domaćin (koji me je taj dan prvi put video u životu video) platiti ukoliko to osiguranje ne učini.

Narednog dana moja majka je zvala Sava osiguranje. Još jedan dan preganjanja sa bolnicom i raznim agentima (bolničkim i agencije), namesto da ležim i lečim se. I dalje u groznici i sa bolovima. Rečeno mi je da će situacija biti rešena. Kada sam otišla u bolnicu sledećeg dana na kontrolu, ispostavilo se da situacija nije rešena i moja majka je pokrila troškove. Oprostite na privatizaciji, ali ja imam 34 godine, uplaćenu polisu osiguranja i moja majka ne bi trebalo da mi pokriva zdravstvene troškove. Sva sreća pa ti troškovi nisu bili daleko veći, što je moglo i može da bude, jer ne znam šta bi se tada dogodilo.

Sada pošto ste upoznati sa čitavom situacijom, moli vas odgovorite mi na sledeća pitanja:

1. Zašto moji troškovi lečenja nisu bili pokriveni od strane osiguranja?

2. Koje su bolnice u Denpasaru (Bali, Indonezija) u koje mogu da odem u slučaju zdravstvenih problema, a da prihvataju vaše osiguranje na taj način da ne moram ja ili moja majka ili dobronamerni stranci da pokrivaju troškove mog lečenja?

Ovo je odgovor koji sam dobila od osiguranja:

S obzirom da ste osigurani slučaj prijavili u nedelju, 02/10/2011, a polisa se nije nalazila u našoj bazi, nije bilo moguće organizovati pregled tog dana i garantovati pokriće troškova. Vikendom stručne službe ne rade i nije moguće preko njih proveriti polisu.


Inače, da bi se organizovao pregled za osiguranika, koji bi bio pokriven direktno preko osiguranja, potrebno je prvo proveriti validnost polise i napraviti uvid u pasoš osiguranika.


U ovakvim situacijama, naročito kada se radi o nižim troškovima, kao što je bilo slučaj za pregled koji ste Vi imali, savetuje se osiguraniku da sam plati troškove, sačuva originalnu dokumentaciju i podnese odštetni zahtev po povratku u zemlju.


Uvidom u Vaš predmet smo konstatovali da nam je 04/10 od strane partnera prosleđena kompletna dokumentacija (koja uključuje kopiju polise, pasoša, med. izveštaj i račun), ali smo istovremeno obavešteni da su troškovi već plaćeni sa Vaše strane.


Što se tiče spiska bolnica u Denpasaru nismo u mogućnosti da Vam ga dostavimo. Ukoliko imate zdravstvenih problema potrebno je da se javite našem kontakt centaru koji radi 24/7, ostavite osnovne podatke koje operater bude zatražio. Nakon toga će Vas kontaktirati naši partneri i organizovati pregled u ustanovi sa kojom sarađuju.

Napominjemo da su po ovoj polisi pokriveni samo akutni zdravstveni problemi, koji su nastali tokom boravka u inostranstvu. Hronične bolesti nisu pokrivene osiguranjem.


Pošto ste naveli da Vam je problem da se javite kontakt centru telefonom, možete nam poslati mejl na coris@coris.rs . Takođe je moguće da nam se javi Vaša majka (ili neko drugi od porodice ili prijatelja) i ostavi broj na kome ste dostupni na Baliju, pa ćemo Vas mi pozvati.

Svi mi bismo mogli s njima da se posle ovakovog pisma preganjamo do sutra, ali ja ga samo za sada držim u inboxu i ako mi jedan dan ne bude suviše vruće i ne budem imala mnogo važnija i lepša posla, možda se upustim i u novu rundu sado-mazohizma. U svakom slučaju, setiću se da im pomenem da prepisku objavljujem na internetu.

Dodatno veselje je prouzrokovano time što mi u bolnici nisu dali lekove koje mi je specijalista prepisao! To sam saznala dva dana kasnije, kad sam došla na knotrolu i kad mi je uručen račun između ostalog i za nevidljive lekove.

Ni tu nije kraj, kada sam došla na drugu kontrolu, još dva dana kasnije, lekar nije bio u bolnici! Kontrola mi je onda odložena za još jedan dan.

Komp još uvek nemam, iako je uveliko prošlo dva dana, posle kojih je trebalo da mi jave samo da li mogu da ga oprave ili ne, ne i da ga eventualno oprave.

Dobrodošli na Bali (iz Srbije)!

1 коментар: