субота, 17. децембар 2011.

zahuhtavanje

Odoh ja danas na probu sa šeširom, a vratih se sa kabanicom. I tako već par dana, prži-poliva na smenu.

I sutra probe, a prekosutra priredba. Prva. Ma, prekosutra sve! Čas ujutru, čas popodne, sa časa na priredbu. Veselje. A onda još jedna priredba u nedelju, ali to neće biti toliko naporno.

Ja sam sebi delimično olakšala posao jer sam odlučila da sviram iz nota, a ne iz glave, ali to je mrvica tereta s leđa.

Pijem ceđene sokove od voća i povrća kako bih unela vitamine, jedem jaja za energiju, a kažu i da sama fizička aktivnost jača imunitet, pa se nadam da se neću razboleti. U svakom slučaju, jedva čekam raspust. To bi trebalo da bude od 24. decembra. do 9. januara.

Šarka odlazi u ponedeljak, Minu u utorak i biću usamljeno ovde. Kažu to je sudbina ljudi koji žive na Baliju, uvek im neko odlazi. Jedna devojka koju sam upoznala u Centru, posle 6 godina života na Baliju, baš zato i odlazi, jer ljudi stalno odlazei! Začarani krug.

Meni se vreme ovde napokon usporilo. Do pre mesec dana bilo je, "zar već dva meseca", a sada mi misli više naginju ka "još devet meseci".

I pored sveg umora, moraću da nađem nešto novo posle ove priredbe da mi okupira pažnju. Ako može na duže, a smirenije, staze.

Volim vas puno i isto toliko mi nedostajete.

Нема коментара:

Постави коментар