понедељак, 5. децембар 2011.

vlaga

Pala sam s nogu od jutros.

Napokon sam postavila mrežu protiv komaraca! Dva dana sam fino moljakala gazdu i ništa, danas sam ga spazila sa prozora u pola osam izjutra i odmah ga dofatila. Ništa, molim Vas, možemo li, nego, hajde da postavimo mrežu, sad.

Pošto smo žurili, pokvarili smo neku skupu sijalicu, pokidali neku trakicu i polomili njegov metar, ali karma je to. Sigurna sam, da mi je pomogao već prvi dani ili bar drugi, svega toga ne bi bilo. Još se i ispostavilo da nismo morali da žurimo. Stigla poruka u sred tog majstorisanja, nemamo čas plesa pošto je Pak Vajan bolestan.

Pomislim ja, divota, taman ću da se odmorim i malo džabalebarim. Krenem da se obučem kad-ono, jedna bluza buđava! Onda sam uzela i izvadila svu svoju odeću iz ormara, omirisala svaki komad i poređala gde sam znala-i-umela da se vetri na suncu. Našla sam još jednu košulju koja je nadrljala, ali se brinem da ima još, samo ja ne vidim. Ova dva komada su crna, pa nije teško spaziti.

Svu odeću koju ne nosim (sve lepe i skupe stvari, za posebne prilike) sam spakovala u kofer jer je plastičan, a kasnije ću kupiti "deovlaživač" da stavim unutra za svaki slučaj (ako moj nos nije dobro ocenio ili ako vlaga ipak prodire).

Onda sam otišla u perionicu po odeću koju sam ostavila da se opere još pre pet dana. Vratim se s tim u kost kad, ne-lezi-vraže, pola odeće nije oprano! Natrag u perionicu, pa pregovaraj na lošem indonežanskom. Ne bi to bio veliki problem, nego treba da se spakujem za put sutra, a vlaga mi je već prepolovila mogućnosti.

Koliko para, toliko muzike

Sredim ja sve sa perionicom, kad evo ti kiša opet, a meni se odeća vetri okolo-naokolo, tj. sad več kisne. Trči, skupljaj odeću.

Tad sam shvatila da su, u stvari, sve stvari koje sam ponela od kuće skupe u indonežanskom kontekstu, posebno sa tako lošim praonicama veša i ovolikom vlagom. Ne samo da neke stvari ni ne operu, nego ono što operu, operu loše (vonja) i pocepaju.

Natrag na stolicu, spuštaj kofer i SVE stvari od kuće u kofer i marš u kupovinu jeftinih, baš-me-briga-ako-ih-pocepate, ali ipak pamučnih, stvari.

U svom tom šetkanju levo-desno, sam opet isprljala sobu, pa ću sad i za to morati da se postaram.

Uh!

Evo, već mi se spava, a tek je podne. Jest, ustala sam ja u 7 i jutro je bilo vruće, ali ipak, prerano je za dremku. Možda druga kafa pomogne, i još jedan tuš. A možda i odložim čišćenje sobe za ponedeljak, posle Ubuda.

Sigurno odlažem.

Ljubim.

Нема коментара:

Постави коментар