субота, 24. децембар 2011.

prvi Badnji dan

Bila u galeriji, ali ne i na plaži, padala je kiša kad je bila plima. Tokom oseke nema ni smila ići na plažu, nema vode k'o u "Kako je propao Rock 'N' Roll".

Slikar je bio (star je i ne slika više) svojevrsni poinitilista, ali na svoj način. Slikao je prstima, tačke su velike i formiraju oblike, ne boje (kao kod pointilista - izdaleka zeleno, izbliza plavo i žuto), slično onim testvoima za daltoniste.

Hm, sama galerija je u stvari deo kuće tog čoveka i zapostavljena je, sa paučinom u uglovima i vlagom koja izjeda te neprocenjive slike. Uz svu lepotu i umetnost koju proizvode, ne cene je ni blizu koliko bi to zapad činio, valjda zato što je imaju na pretek.

Vrata nam je otvorila slikareva žena, pa nam je i pokazala par slika na kojim je ona. Bila je balinežanska plesačica.

Radka mi je pozajmila aparat, pa sam fotografisala i jednu njegovu belu, rezbarenu garnituru (sto i stolice) koju smo zatekli pred vratima galerije u dvorištu kuće. Na Baliju, nikad niste samo slikar, i vajar ste i drvodelja i pesnik. Nadam se da je fotografija dobra pa da ću moći i da vam je pošaljem uskoro.

Zanimljivo, za razliku od pointilizma ovog slikara gde morate da se odaljite od slike da biste spazili oblike, sva balinežanska tradicionalna umetnost je teško saglediva u celini i najbolje se ceni kad joj se približite, kad vidite lepotu i komplikovanost izrade detalja. E onda se odaljite, pa shvatite koliko je tih detalja na jednom mestu i kako su povezani jedan sa drugim duž cele jedne kuće, recimo, i više vam se ništa ne čini načičkano, već stojite zadivljeni majstorstvom zanata.

Danas su svi u žurbi, panici. Badnji im je dan, a ja se prespavala. Probudila me vrućima u pola jedan. Legla sam relativno kasno, u dva, ali ne toliko da bih spavala do posle podneva! Jako se sad ljutim na sebe, jer propade mi dan i sad je suviše vruće da se penjem na biciklu i idem igde. Ako, to mi je kazna.

Ipak, ima još dosta do kraja dana, a ja treba da obavim još jednu prazničnu kupovinu. Na žalost, galerija nije imala svoju prodavnicu suvenira, a to bi bio pravi uspeh.

Kažu ko nema u glavi ima u nogama, a ja kažem ko nema u novčaniku ima u nogama, tj. ako obaš dovoljno okolo-naokolo naći ćeš pristojan poklon za pristojne pare.

Ljubim.

Нема коментара:

Постави коментар