уторак, 5. јун 2012.

Džakarta, drugi put

U Džakarti smo na ceremoniji zatvaranja Darmasisve. Dobar hotel, topla voda, bazen, odlična hrana, studenti iz svih gradova predstavljaju šta su naučili tokom godine (ne mnogo)...

Ja sam zbog  bazena i hrane i pošla. Za nekoga ko je živeo pored okeana godinu dana, sramotno malo sam se kupala. Pričala sam vam, odete na plažu, a tamo nema vode. Svaki dan morate da gledate tabele na internetu kad je visoka plima. Obično dva sat rano ujutru, posle hodate po okeanskom dnu dokle vam pogled seže.

Samo jednom sam izašla iz hotela, kupila cipele (jadnica) i uslikala nešto zanimljivo.

Prelazimo Radka i ja bulevar u blizini hotela, gledamo kako žive glave da sačuvamo, i dobro pod auto nismo podletele kad smo videle što ćete i vi sad da vidite.



Malo smo se pitale da l' će nas 'apse jer slikamo vojne zgrade (štab njihovih marinaca, komandosa, šta-li), ali već smo bile spremne da kažemo da smo mislile da je zoološki vrt.

Različite su teorije o tome šta rade sa ovim bambijima. Ja mislim da služe pacifikaciji marinaca, Milica L. misli da su tu da (očigledno) zbune neprijatelja. Obe teorije validne, misli.

Ljubim.

Нема коментара:

Постави коментар