среда, 4. јул 2012.

narwastu

Tako nam se zove orkestar, grupa, sangar, šta-li.

Pa prošlo i to čudo! I više nego prošlo, baš je dobro prošlo. Da sam znala  koliko će to veliko da bude i koliko ljudi će nas gledati, bila bih daleko  nervoznija. Ovako, ništa. Samo mi bi lepo i zabavno.

Prvo smo imali probu u 5 ujutru, pa natrag u kost na odmor, pa natrag u Art Centar u 3.
5 sati je trajalo oblačenje, nameštanje frizura, šminkanje... A samo jedno veliko ogledalo na nas 30ak!

Nego izađosmo mi na tu scenu i ne obrukasmo se. Dobili smo mnoge aplauze, uzdahe i čestitke, ali najvažnije je bilo to što su Balinežani progutali tu našu kombinaciju zapada i istoka. Ne znam koja sve pravila nismo prekršili juče svojim nastupom, al' nit nas je grom udario, nit' su nas kamenovali,
čak je Ave u publici čuo oca kako sinu objašnjava da treba da se smiri i da nas sluša jer je naš nastup nešto jako retko i dobro.

Sad sam malo šlogirana ceo dan, svako malo spavam, ali valjda će sve sutra natrag u normalu.

Ljubim.










Нема коментара:

Постави коментар